Sebenar skaršćući zvuk. Taj zvuk bio je dovoljan da sve prisutne ostave zamrznute. Božanska kazna dolazi... Svi su šutjeli zbog napetosti. U tom trenutku, grana koja je bila u lijesu 'otjecala je'. Doslovce, ono što je maloprije bilo grana, postajalo je crna tekućina i slijevalo se, vučeno gravitacijom. "Rekao sam vam. Lažno je." Okolni plemići vrisnuli su. "M-možete li to dodirnuti," Frondier je primio crnu vodu u ruku. Voda je tako klizila niz njegovu ruku. Ali u trenutku kad je Frondier stisnuo šaku, voda u njegovoj šaci ponovno je postala metal, a kad je otpustio, opet je postala tekućina i otjecala. "Oh, ovo je čudan momak." Zatim, kao da joj je nešto palo na pamet, Elodie je otvorila usta. Frondier se nasmiješio u znak slaganja s Elodieinim riječima. "Tako je. Ovaj materijal je viskoelastični metal." "Jednostavno rečeno, to je svojstvo gdje postaje tvrd kad se primijeni sila, ali ubrzo postaje tekućina kad se ostavi na miru." Međutim, nemoguće je da metal ima ovo svojstvo od početka. Viskoelastični materijali su mekani čak i kad postanu kruti, jer zadržavaju svoju izvornu elastičnost i viskoznost. Ne mogu biti tvrdi kao metal. Nije bilo Mistilteinn, ali nije bilo sumnje da je ova crna tekućina bila čarobni metal. "Onda što je s onim što je izgledalo kao Mistilteinn maloprije?" "Netko je morao unijeti manu koristeći čaroliju da oponaša njegov izgled. Mana je također moć. Možda je ovaj lijes služio toj svrsi." Tek tada je val olakšanja prošao okolo. Pošto nije bila sveta voda, ne bi bilo božanske kazne. "Ali kako ste znali? Da je ovo lažno." "Starješine su mislile isto. Mistilteinn je oružje koje je ubilo boga Baldra. Da je ovo zaista ta grana, bog Baldr ne bi samo stajao po strani." Frondier je prikrio činjenicu da je znao izvorni oblik Mistilteinna. Prekomjerna istina ubija uvjerljivost. "I nikad nisam čuo da Mistilteinn bude čuvan u lijesu." Ono što je Frondier spomenuo bilo opće znanje. Šanse da ova grana bude pravi Mistilteinn bile su nedvojbeno male. Međutim, koliko god šanse bile male, čovjek ne kocka se životom na kocki. Pogrešna kocka na božansku kaznu znači sudbinu goru od smrti. "Kao što sam rekao prije, ne bojim se božanske kazne. I." Frondier je napunio staklenu bocu na stolu crnom tekućinom. Tekućina, koja postaje metal kad se primijeni pritisak, bila je lakše sadržati u boci nego što se očekivalo. Zatim, s teškim pogledom, Frondier je rekao, "Pomisliti da ovo može zamijeniti mač moga oca, ne mogu podnijeti." Na te riječi, svi su na trenutak zašutjeli. Ali ubrzo, srdačan smijeh prekinuo je tišinu. "Ha-ha-ha! Potpuno prevarili. Pokazujući tako neugodnu stranu pred ovom mladeži." Bio je to 'Zodijak' Heldre. Unatoč njegovoj dobi, prasnuo je u srdačan smijeh i prišao do Frondiera, stavljajući ruku na njegovu glavu. "Kako si rekao da se zoveš?" "Frondier, da, Frondier. Neću zaboraviti to ime." Nakon što je to rekao, Heldre je pogledao Enfera. "Enfer, imaš sina koji je duboko pobožan." "─Nemam šta dodati." "Nikad nisi morao staviti Gram zahvaljujući svom sinu, zar ne trebaš mu dati dar?" Heldreovo lice, izborano od starosti, imalo je vragoljast sjaj u očima. Enfer je izgledao prilično nezadovoljno. "Izvorno sam te namjeravao strogo izgrditi." Međutim, u tom kratkom trenutku, samo je Quinnie imala nešto drugo na umu. "Zašto. Zar nisi čuo njega? Rekao je da se ne boji božanske kazne. Nitko prisutan ovdje nema hrabrosti to reći. Možda čak i bogovi bi željeli odvažnog mladića." Enfer je nakratko zatvorio oči. Kao rezultat, moglo se reći da su Frondierovi postupci bili ispravni. Nije morao prodati Gram, i spriječio je daljnji sukob među obiteljima. Dobivanje Mistilteinna nije bio jedini problem. U ova vremena kad napadi na obitelji postaju sve češći, nije bilo potrebe skretati pažnju na sebe zbog sitne ljubomore. "Previše je usmjereno na rezultat hvaliti te, Frondier." "......Da, žao mi je, oče." "Tvoji postupci bili su vrlo opasni. Mnogo više nego išta što si prije učinio. Normalno, strogo bi te držao odgovornim i odgojio da ne ponoviš takvu grešku. Trebao bi biti zahvalan što to ne radim." "Držat ću to na umu." Frondier je stajao mirno i slušao. Gledajući taj pokret, potpuno lišen djetinjarije, Enfer je uzdahnuo. "Međutim, s obzirom na vrijednost Grama, ne mogu samo pustiti ovo." Ludwig se umiješao u razgovor nepotrebno. "Ako ima išta što želiš, samo reci." Frondierove oči imale su iznenađenje na njegove riječi. To je emocija koja rijetko se pojavljuje u tim bezosjećajnim očima. Frondier je nakratko stavio ruku na usta kao da razmišlja i zatim pogledao gore. "Želio bih vidjeti Gram. Unutrašnjost njegovih korica." Ocijenite i recenzirajte ovaj roman na NU da pomognete ljudima pronaći ovaj roman. Bonus poglavlja na dostizanju prekretnica. Sretno čitanje!
Chapter 12
A sharp tearing sound. The sound was enough to leave everyone present frozen. Divine punishment is coming... Everyone couldn't speak carelessly due to the tension. At that moment, the branch that was in the coffin 'flowed down'. Literally, what had been a branch a little while ago was becoming a black liquid and pouring down, pulled by gravity. "I told you. It's a fake." The surrounding nobles screamed. "C-can you touch that," Frondier received the black water in his hand. The water ran down his hand like that. But the moment Frondier clenched his fist, The water in his fist became metal again, and when released, it became a liquid again and flowed down. "Oh, this is a strange guy." Then, as if something came to mind, Elodie opened her mouth. Frondier smiled in agreement with Elodie's words. "That's right. This material is a viscoelastic metal." "Simply put, it's a property that becomes hard when force is applied, but becomes liquid again soon when left alone." However, it is impossible for a metal to have this property in the first place. Viscoelastic materials are soft even when they become solid, as they have their original elasticity and viscosity. It can't be as hard as metal. It wasn't Mistilteinn, but there was no doubt that this jet-black water was a magical metal. "Then what about what looked like Mistilteinn just now?" "Someone must have infused mana using a spell to imitate its appearance. Mana is also a power. Perhaps this coffin served that purpose." Only then did the air of relief spread around. Since it wasn't holy water, there would be no divine punishment. "But how did you know? That this thing is a fake." "The elders thought the same. Mistilteinn is the weapon that killed the god Baldur. If this really were that branch, the god Baldur wouldn’t just stand by." Frondier concealed the fact that he knew the original form of Mistilteinn. Excessive truth kills persuasiveness. "And I've never heard of Mistilteinn being stored in a coffin." What Frondier had mentioned was common knowledge. The chances of this branch being the real Mistilteinn were undoubtedly low. However, no matter how slim the chances, one does not gamble with their life on the line. A wrong gamble on divine punishment means a fate worse than death. "As I said before, I am not afraid of divine punishment. And." Frondier filled a glass bottle on the table with black liquid. The liquid, which turns into metal when pressure is applied, was easier to contain in the bottle than expected. Then, with a heavy look, Frondier said, "To think this could replace my father's sword, I cannot bear it." At those words, everyone fell silent for a moment. But soon, a hearty laugh broke the silence. "Ha-ha-ha! Completely fooled. Showing such an embarrassing side in front of these youngsters." It was 'Zodiac' Heldre. Despite his age, he burst into a hearty laugh and approached Frondier, placing a hand on his head. "What did you say your name was?" "Frondier, yes, Frondier. I will not forget that name." After saying this, Heldre looked at Enfer. "Enfer, you have a son who is deeply filial." "─I have nothing to add." "You never had to put out Gram thanks to your son, shouldn't you give him a gift?" Heldre's face, wrinkled with age, had a mischievous glint in his eyes. Enfer looked quite displeased. "I was originally going to scold him sternly." However, in that short moment, only Quinnie had something different in mind. “What for. Didn’t you hear him? He said he wasn’t afraid of divine punishment. Nobody present here has the courage to say that. Maybe even the gods would want a bold young man .” Enfer briefly closed his eyes. As a result, it could be said that Frondier’s actions were right. He did not have to sell Gram, and he prevented further conflict between the families. Obtaining Mistilteinn was not the only problem. In these times when attacks on families were becoming more common, there was no need to draw attention to oneself due to petty jealousy. “It’s too result-oriented to praise you, Frondier.” “……Yes, I’m sorry, Father.” “Your actions were very dangerous. Much more so than anything you have done before. Normally, I would hold you strictly accountable and educate you so that you won’t make such a mistake again. You should be grateful that I’m not doing that.” “I’ll keep that in mind.” Frondier stood still and listened. Watching that gesture, completely devoid of childishness, Enfer sighed. “However, considering the value of Gram, I can’t just let this go.” Ludwig attached himself to the conversation unnecessarily. “If there’s anything that you want, go ahead and tell me.” Frondier’s eyes held surprise at his words. It’s an emotion that rarely appears in those emotionless eyes. Frondier briefly put his hand to his mouth as if in thought and then looked up. “I would like to see Gram. The inside of its scabbard.” Rate and review this novel on NU to help people find this novel. Bonus chapters on reaching milestones. Happy reading!
Komentar Chapter (0)
Login buat ikut berkomentar.
Belum ada komentar di chapter ini. Jadi yang pertama!